July 12, 2022
Iako sam od doma krenula bez ikakvih očekivanja kako će biti i što ćemo tijekom šetnje, osim šetanja raditi, kako ću se uklopiti i kako ću komunicirati s drugima… Prvi susret s korisnicima i voditeljicom šetnje bio je kao da sam se našla s dobrim starim prijateljima.
Pomalo sam se „bojala“ kako prići tim ljudima koji svoje muke svakodnevno nose i opterećeni su vlastitom bolešću, suočeni su s neizvjesnošću koje im životne situacije nose i nameću…
Međutim, toplo, prijateljski i spontano se započeo razgovor koji je bio ugodan i u trenutcima toliko opuštajući da sam zaboravila na brigu o tome kako ću napisati onaj svoj seminarski rad koji mi se činio super teškim zadatkom te u meni probudio pomalo neugodne emocije i brigu. U razgovoru i šetnji s korisnicima izgubila sam osjećaj za vrijeme i paralelno sam došla do spoznaje oko čega stvarno treba u životu brinuti: a to su uistinu naši bliski ljudi i zdravlje.
Na kraju ovog iskustva volontiranja, bila sam ispunjena. Možda zvuči kao cliché , ali svakako je dobro ponoviti i osvijestiti da svaki put kada učinim nešto dobro za drugoga, shvatim koliko sam dobila. Ovaj put bila je to lekcija o zahvalnosti.
O volonterki
Moje ime je Marta, studentica sam socijalne pedagogije u Zagrebu i odlučila sam se na volontiranje na početku 2022. godine. Ovo je moje prvo volontersko iskustvo i sretna sam što imam priliku volontirati u Humanitarnoj udruzi “fra Mladen Hrkać” gdje se nude razne aktivnosti kroz koje mogu drugome pokloniti svoje vrijeme, znanje i vještine.
Tekst napisala: volonterka Marta