Novi uvidi u volontiranje

Što nam World Giving Report 2025 govori o volontiranju

Novo izvješće World Giving Report 2025 donosi nekoliko poruka koje su posebno zanimljive za volontere i za sve koji razvijaju kulturu volontiranja u zajednici.

Najvažniji podatak za dio o volontiranju jest da je globalni prosjek volontiranja u 2024. iznosio 9 sati po osobi godišnje, ali da volontira tek oko 26 % stanovništva. To ujedno znači da oni koji volontiraju daju puno više od prosjeka - oko 34 sata godišnje, odnosno približno tjedan dana svoga vremena.

Razlike među kontinentima su velike

Afrika prednjači s prosječno 14 sati i 30 minuta volontiranja po osobi, dok je Europa na začelju sa samo 6 sati i 30 minuta godišnje. U europskom kontekstu posebno je zanimljivo i to da su starije osobe najčešći cilj volonterskog angažmana, što otvara važan prostor za programe podrške, druženja, pomoći u svakodnevici i jačanja kvalitete života starijih u lokalnim zajednicama.

Ovi podaci mogu se čitati na dva načina. S jedne strane, pokazuju da volontiranje i dalje ima veliku snagu ondje gdje postoji osjećaj zajedništva i odgovornosti prema drugima. S druge strane, pokazuju da Europa, pa time i naš prostor, ima puno prostora za rast. To nije loša vijest, nego poziv da se volontiranje još više približi ljudima, učini vidljivijim i poveže s konkretnim potrebama zajednice.

Što bi iz ostatka izvještaja moglo biti posebno zanimljivo za nas

Izvan samog dijela o volontiranju, izvještaj donosi još nekoliko nalaza koji su važni i za lokalne volonterske centre. Prvi je da su djeca i mladi jedini prioritet koji se nalazi među prvih pet područja davanja na svakom kontinentu.

To znači da teme koje se tiču djece i mladih imaju gotovo univerzalnu snagu odjeka i povjerenja. Za organizacije i centre koji razvijaju volonterske aktivnosti s djecom i mladima, ili za njih, to je snažna potvrda da djeluju u području koje ljudi širom svijeta prepoznaju kao važno.

Drugi važan nalaz odnosi se na povjerenje. Na globalnoj razini najveći dio pomoći i dalje ide izravno ljudima u potrebi, a ne nužno preko formalnih organizacija. Izvještaj to tumači kao jasan znak da ljudi žele pomoći, ali ne uvijek kroz ustanove i udruge.

Pomaganje kao dio kulture

Za nas je to važna poruka: ako želimo jačati volontiranje i uključivanje građana, moramo trajno graditi povjerenje, bliskost i jasnoću u tome kako pomoć izgleda i kakav učinak ima.

Treći nalaz možda je i najvažniji dugoročno: društvene norme snažno utječu na davanje i pomaganje. Ondje gdje je pomaganje dio kulture, ljudi više daju i više se uključuju. Ondje gdje nije, brojke padaju. Zato je ulaganje u kulturu solidarnosti, kroz obrazovanje, medije, lokalne inicijative i osobni primjer, jednako važno kao i svaka pojedinačna akcija.

Ukratko, ovo izvješće podsjeća na nešto bitno: volontiranje ne raste samo iz dobre volje pojedinca. Ono raste iz osjećaja pripadnosti, iz povjerenja i iz okruženja koje poručuje da je briga za drugoga normalan dio života zajednice. Upravo tu lokalni volonterski centri imaju važnu ulogu.